NIKŠA KRPETIĆ
KRIŽNI PUT za FRANJU radni naslov Šibenik
CRVENO OZNAČENO MOŽE I NE MORA OSTATI KAO DODATAK
Pripravna molitva
Ljubljeni, moj Bože, milostivi Isuse Kriste! Hodit nam je s tobom,
slušati govor bijesa i bičeva fijuk, gledati krv što curi iz presvetih
rana i upijati slike pregorke ti muke. Vodi me tim putem da osjetim
pravde mir i da stresem grijehe što se kao čičci hvataju za moje
poročno tijelo. Križ mi daj, o Bože, da se penjem postajama, kao
stepeništem do premilostive duše tvoje. Amen.
1. POSTAJA – ISUSA OSUĐUJU NA SMRT
«Propni ga, propni!» urla nahuškana gomila, timbraje Pilatovo pranje ruku i uzima krv ovoga pravednika na svoju djecu. Kakav užas!!! Na rubovima presude proročke zrake spasa već kreću oceanima i rijekama, ravnicama i gorama.
JE LI I MOJA KOŠARICA GRIJEHA U PRESUDI.
2. POSTAJA – ISUS PRIMA NA SE KRIŽ
Krv i znoj zamagljuju vidik, trnova kruna razdire čelo, a težina grijeha svija mu leđa. Ali ako ga on ne podnese, mržnja i gujinje gnijezdo će nadvladati ljubav. O, drvo spasa, smiluj se malima i prezrenima, smiluj se Spasitelju svijeta. Na smrtnom putu sikću zmije.
JESAM LI KOJU ZGAZIO ILI SA STRAHOM SAMO GLEDAO?
.
3. POSTAJA – ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM
Bez glasa pada prvi put. Udarac križa o pod para zrak. U padu se zrca i slika svijeta teškim lancima grijeha svezan. Mogu li i ja, u bljesku tvoje milostive ljubavi ustati kao i ti. Vidim da čekaš, upiljen u horizont, strpljiv kao vječnost.
4. POSTAJA – ISUS SUSREĆE SVOJU SVETU MAJKU
Pogled izmučena čovjeka i pogled neutješne majke: "Tko te, Sine moj, tako nagrdi, tko te trnjem nakiti, tko te križem naprti?" Pitanja
brencaju vjekovima i kao strjelice pogađaju sve nas. Naši
grijesi svrdlaju majčino srce. Padam na koljena i kažem:
Oprosti mi, Majko!
5. POSTAJA – ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ
O Cirenče, ne dukati, ne dragulji, kiša sreće poškropi te u ovaj dan i svjetlaci ljubomore draškaju mi dušu: Uz Boga koračaš, upijaš friži, krv i znoj, a duša ti već pije ISTINU.
PUSTI ME DRVU SPASA, ISUSE, DA TVOJ KRIŽONOŠA BUDEM BAR NA TREN.
6. POSTAJA – VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC
Kakva te to ljubav izvukla iz gomile da bez straha od vojnika otareš njegovo krvavo i znojno lice, Veronika. Može li i moje srce sabrati bar djelić tvoje ljubavi i hrabrosti kao što si ti sabrala? i veliku (nagradu) dobila – njegov krvavi odraz.
7. POSTAJA – ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM
Je li našu nehajnu umrtvljenost dirnu još jedan tvoj pad ili su nam srca okovana ravnodušnošću kao na pijanom brodu bez kapetana i bez sidra šperance. Gdje je ta hrid što mi prijeti, Isuse, i gdje je kormilo mojeg života, ako nije u tebi?
8. POSTAJA – ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE
Ne, ni pod križem ne žališ i ne oplakuješ sebe, jer znaš da se tmice spuštaju, netko nam svjetlo gasi, mrak se spušta na naše vjeđe i ne znaju da će sutra sebe oplakivati i nerotkinje slaviti.
A KAD ĆU JA POČETI OPLAKIVATI SVOJE ZABLUDE I GRIJEHE.
9. POSTAJA – ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM
Rijeke ljudskih grijeha slijevaju se sa svih strana i bacaju te u zamućeno korito. I treći put prevagnuli su i prikovali te o tlo. Ali ljubav je jača od padanju i svijetli nam kao baklja na močvarnim putovima kojima svaki dan prolazimo.
10. POSTAJA – ISUSA SVLAČE
Bliz je kraj puta. Kocka se baca za halju. Zabava za vojnike… ispunjenje proroštva? Zašto nisu razodjenuti moji grijesi da uzmognem srknuti svjetlost pravde u ovim dubokim ponorima gdje me baci taština i zloća ljudska.
11. POSTAJA – ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ
Kao leptira kad uhvate u mrežu, pa ga iglicama pribiju na podlogu, tako i svete udove pribijaju debeli. Koliko su ljubavi donijele te sad bolom zgrčene ruke, koliko su spasonosnih koraka napravile te sad stiješnjene noge. Strah me. Vjeđe mi drhte. Vidim svoje grijehe kako se mjesto čavala prikivaju u moje srce. Bat nemilosrdno udara i vonj smrt Golgotom se širi.
12. POSTAJA – ISUS UMIRE NA KRIŽU
Spasitelj svijeta raspet je na križu, a žalci uvrjeda srnu umornoj duši. On i na križu ljubi da bi i mi ljubili, oprašta da bi i mi opraštali, umire da bi mi živjeli. Svršeno je, ali more ljubavi već vri. Svojom smrću pobijedio je smrt i uzdigao svjetlo iznad tmina. Neka bude Otčeva volja!
Ako je jedan razbojnik upio spasonosne riječi i povjerovao, mogu li i ja?
13. POSTAJA – ISUSA SKIDAJU S KRIŽA
Tugu pije tužna mati gledajući mrtvog sina okrunjena trnjem, izmučena, hladna. Sve njeno trsje oluja je slomila, sve žito požnjeli su skakavci Žukost njene boli osjeća cijeli svemir. Sve je stalo i Zemlja i Sunce i krv-voda Jaganjčeva. Posude pred vrutkom nade pune se za nova vremena, za otkupljenja, za nove početke.
14. POSTAJA – ISUSA POLAŽU U GROB
On koji se rodi u štali, On koji ni grobnicu svoju nema i koji sada počiva na hladnom kamenu okupan i premazan mirisnim uljem, ima sve – riječ spasa, riječ vječnoga života, rijeku ljubavi i nade za sve koji ga slijede milosrđem okupani i Svetom križu prignuti.
Kad si ti, čovječe, darovao dio sebe i uložio znoj i muku svoju
u bijedna i siromašna brata pokraj kojeg svakodnevno prolaziš?
ZAVRŠNA MOLITVA
Miru moj, Isuse moj! Povedi me dolinom suza kojom si i ti
prošao da u krvi i znoju lica svoga, s križem na leđima, uzmognem
stresti sve svoje grijehe i blato, i novim životom zakucam na
na vrata vječnosti u danu koji mora doći, u danu na kraju vremenâ! Amen.
