Najstariji pisani trag sela datira iz 1656. godine i sadrži vlastoručni potpis Petra Zrinskog.
Neka se otkrije tajna sela Jezernice - skrivenog dragulja na granici Hrvatske i Slovenije! Putujte kroz stoljeća i oživite priču hrabrih Uskoka, ratnika, branitelja i plemića. Ovo maleno selo, dom iznimne obitelji Šajatović, čuva povijest koja će vas očarati. Doznajte o njihovim neustrašivim borbama, častima i plemićkim naslovima, kao i o pričama sela novijeg doba. Prošetajte stazama bogatim poviješću i otkrijte tajne koje se kriju u dubinama Žumberka. Skenirajte QR kod za dublje zaroniti u jedan prvi mali dio nevjerovatne priče.
Dobrodošli u selo Jezernice, skriveni dragulj na granici današnje Hrvatske i Slovenije! Ovo maleno, ali iznimno značajno selo krije fascinantne priče iz mnogih stoljeća, a najzanimljivija među njima je priča sela iz 16. stoljeća, kada su hrabri Uskoci prvi put naselili ove predjele. Iz te grupe posebno se isticala iznimna obitelj Šajatović, čiji su članovi postali sinonim za hrabrost, čast i plemićki ponos.
Šajatovići su bili više od običnih doseljenika - oni su bili vojnička elita koja je branila kršćanstvo u vremenima sukoba i opasnosti. Njihovi muški članovi su se istakli kao izvrsni vojnici, hrabri ratnici koji su neustrašivo branili svoje zajednice. Njihove žene su bile iznimno cijenjene, istovremeno majke i supruge časnih i snažnih muškaraca.
Talijanski trgovac i političar Giovanni de Farma, koji je mnoge godine proveo na hrvatskoj obali i dobro poznavao zbivanja u Senju, opisao je uskočke žene na sljedeći način: "One su pobožne i moralne, ali su ih okolnosti ponekad prisiljavale na neobične postupke. Zato se katkada mogu vidjeti na bedemima s puškom u ruci."
Na stranici 235 literarnog djela »Rački«, navodi se de Farma u razgovoru sa bratom Antoniom: »Čast i čistoća uskočke žene/kćeri su metafora kršćanske čistoće i časti svih uskoka. »…neće se naći nijedna prostitutka, pa da je platiš zlatom. One koje to jesu, strankinje su iz drugih zemalja.« O uskočkim ženama pisao je i autor leopold Vhimani, Beč 1815., na stranicama 212 do 225 u literaturi Vaterlándische Unterhaltungen: Žumberački brdovit kraj nije bio plodan. Ljudi su bili prisiljeni na meso i mliječne proizvode. Ponekad su žene ostale bez brašna i u kruh miješale mljevenu koricu drveća. Žene su po susjednim gradovima mijenjale vunu, kožu i platno od konoplje za hranu. Nema vrjednijih žena od uskočkih. Nikada nisu bez posla. Već male djevojčice su spretno rukovale vretenom, hranile blago i radile na poljima. Žene su znale raditi SVE.
Jedna od najvažnijih stavki Uskoka na Žumberku JE BILA POST! Postilo se je tri dana u tjednu, 40 dana prije Uskrsa a za praznike pojelo se sve – koliko god je bilo. Valvazor je zapisao u svojim zapisima »Slave vojvodine Kranjske« slijedeće riječi: Te vjerne žene radije dozvole da im odsiječe glave nego da u vrijeme posta jedu meso.
Zanimljivosti o selu Jezernice i njenim kćerima te sinovima su beskrajne. Šajatovići, ponosni ratnici i plemići, spominju se u mnogim arhivima raznih država i mjesta. Nije uvijek lako prepoznati sve jer su pisci često preoblikovali njihovo prezime na svoj način, primjerice, imamo francuski diplomatski naziv "de Sajatowitz" ili austrijski, odnosno njemački "Von Schadowitz" ili titulu "von Jezernice". Kroz generacije, obitelj Šajatović je prenosila svoje vrijednosti i predanost obrani ovih zemljišta, ostavljajući trajan utisak na zajednicu.
Mnoge Šajatoviće možemo pronaći na popisu Bečke akademije i u vojnim postrojbama cara i kralja. Uz istaknute vojnike Šajatoviće Juraja, Petra, Janka, Stjepana i Franju, tu su također bili i...
- Anton, istaknuti časnik i glavni zapovjednik tvrđave u Slavonskom Brodu.
- Nikola, stožerni časnik i zapovjednik pogranične sekcije vojnog i civilnog guvernerstva grada Zagreba.
- Daniel von Jezernice, bojnik Kraljevske ugarske tjelesne garde.
- Demeter, potpukovnik i računovođa 6. krajiške pukovnije u Bjelovaru, te zatim u Gospiću i Zagrebu.
- Mihael, satnik 1. klase u Gospiću i gradonačelnik Karlobaga.
- Emil, zamjenik zapovjednika bosansko-hercegovačke pukovnije i drugi.
Od svih sinova sela, zasigurno je najpoznatiji Janko Šajatović Krabat koji je rođen ovdje 1624., a umro 1704. u saskom Gross Särchenu, gdje ga narod Lužica pamti kao legendu - čovjeka s natprirodnim moćima, dobročinitelja i predanog vjernika. U Saskoj se isprepliću razni prikazi njegovog stvarnog života, ali i legenda koja je pisana za djecu i uključuje maštovite elemente. Ipak, već godinama je obvezna školska lektira.
Ako se usredotočimo na stvarni život, treba svakako istaknuti da je Janko bio iznimno sposoban, obrazovan i lijep čovjek. Za mnoge stanovnike Saske bio je spas, jer je nesebično školovao taj narod, hranio ih, pružao im posao, posuđivao novac za investicije, gradio crkve i bio savjetnik saskih kneževa. Maksimalno se zalagao za boljitak stanovništva Lužica (Lausitz) te često sjedio za stolom i obedovao s kneževom obitelji. I danas ga u tom kraju nazivaju kraljem srca, Lužičkim Faustom, čarobnjakom i slično. Po njemu su nazvani naselja, turističke rute, proizvodi, suveniri, društva i slično.
Njegova tajna uspješnog života, ljepote, iznimne inteligencije i dar za jezike (govorio je čak šest njih) te dugovječnosti (doživio je 80 godina, dok je prosječna životna dob tada bila samo 40): svako jutro bi se zahvaljivao Bogu za novi dan i ponizno ga molio da ga prati kroz njega te da donosi samo dobre odluke. Svake večeri nakon posla i prije od gov život na jednoj informativnoj tabli. Preporučujem da ga istražite na Googleu ili da postavite pitanja. Njegov laska na spavanje, zahvaljivao bi dragom Bogu za sve što je tijekom dana doživio, mogao pružati i naučiti.
O Janku Šajatoviću Krabatu napisane su knjige i snimljeni filmovi čak i u Hollywoodu. Teško je sažeti nje život je jedinstvena i inspirativna priča za sve nas.
Janko Šajatović otišao je u njemačku Sasku 1660. godine. Za vrijeme najstarijeg nađenog zapisa o selu je bio još na domaćem području.
Na popisu stanovništva i imovine iz 1656. godine (Urbarij potpisan od kneza Petra Zrinskog 19.11.1656., koji se nalazi u arhivima Ljubljane), nalazimo vlasnike zemljišta: Jagschu, Rate, Vunin, Voyo i Gaubischa Šajatović. Prevod imena prepuštamo Vama, jer sami nismo sigurni kako su ispravno izgovarana. Vjerojatno se radi o Jakši, Ratku, Vojku i slično.
Koji od popisanih vlasnika zemljišta je otac Janka još nije posve poznato. Pretpostavlja se da je to bio Jakša ali uvjerljivih dokaza o tome još nema dovoljno.
Zanimljivo je da uz neka imena u urbariju, vezano uz zemljišta, piše "von alters hero", što znači da su posjedovali zemlju već duže vrijeme i nije moguće utvrditi njihovo porijeklo ili promjene vlasništva. Činjenica je da se "von alters hero" često navodilo za imanja koja su starija od tri generacije korisnika, što možda potvrđuje još nedokazanu teoriju da su Šajatovići već prije dolaska prvih uskoka živjeli u šumama sela "Jesserniza" (kako su nekada nazivali Jezernice) i bili izviđači terena. To bi značilo da su najvjerojatnije prvo boravili u šumama i prirodnim skloništima (zemunicama), a tek potom doveli svoje obitelji i gradili kuće. Bez obzira na to, poznato je da su bili hrabri i pouzdani časnici, husari, tjelesni čuvari, intelektualci i savjetnici značajnih vladara.
Selo Jezernice, kako ga danas nazivamo, ne zaslužuje zaborav. Tužno je samovalo 50 godina bez stanovnika. 09.07.2023. Gradiščanski Hrvati iz Koljnofa, čija sudbina je slična žumberačkoj, postavljaju ovu ploču i otvaraju vrata imanja Monike Šajatović Bračika koje nosi naziv: "Jezernice 13, Kuća koja priča", kako bi se u selu sačuvalo što više uspomena na častna, ali i manje častna prošla vremena.
Uživajte u istraživanju sela Jezernice i otkrijte jedinstvenu priču o naslijeđu koje živi i danas! Uz to, uživajte u prekrasnom prirodnom okruženju na nadmorskoj visini od skoro 800 metara.
Iako je priča o uskocima Šajatovićima u Jezernicama imala svoj završetak i selo je bilo pedesetak godina napušteno, selo nastavlja svoju priču kroz svaku osobu koja ga posjeti, svaki događaj koji se održi i svaki korak koji se poduzme kako bi se očuvalo kulturno, kulinarsko i vjersko naslijeđe. Jezernice su mjesto koje će uvijek biti otvoreno za sve koji žele doživjeti duh prošlosti i diviti se ljepoti parka prirode u kojem se nalazi i suvremenoj priči koja je izrasla iz hrabrosti jedne žene, koja je postala simbol oživljavanja sela i svojim prisustvom svjedoči o hrabrosti, ponosu i tradiciji Šajatovića.
Tako da, iako priča o uskočkoj obitelji Šajatović i Jezernicama ima svoj završetak, selo nastavlja svoju priču kroz svaku osobu koja ga posjeti, svaki događaj koji se održi i svaki korak koji se poduzme kako bi se očuvalo kulturno naslijeđe. Jezernice su mjesto koje će uvijek biti otvoreno za sve koji žele danas doživjeti duh prošlosti i diviti se ljepoti.
- Log in to post comments
