Po staza naših starih 2025
04.srpanj (petak) Kosinj Krasno
05. 07. (subota) Medvedgrad
06. 07. (nedilja) Zrin, Konjšćina
07.07. ( pandiljak) Čakovec, Hrvatske Šice
08.07 (utorak) Nagycenk Széchenyi dvorac-Deutschkreutz Nádasdy dvorac
09.07. ( srijeda) Jura
10.07. (četvrtak) Šopron
11.07. (petak) Koljnof
12.07. (subota) Bratislava
13.07. (nedilja) Hlohovec
Putovanje ovoga ljeta počinje iz legendarnog mjesta Kosinja, kojeg danas samo rijetki znaju, a prije pola tisućljeća bio je hit na kartama Europe. Sada se planira zbog hidrooelektrane na rijeci Lika potopiti pola kosinjske doline i na taj način zauvijek pokriti vrlo važna arheološka nalazišta. Ovdje je štampan prvi glagoljski misal u Hrvata i prva knjiga štampana drugim slovima na drugom jeziku u svijetu samo 29 ljet po prvotisku Guttemberg.. Pa ta sama činjenica bi trebala biti upozorenje o kakvoj se zabludi radi, kada se želi napraviti ovoj lokaciji što se namjerava. Upoznat ćemo se sa Amžom Frankopanom kontroverznim velikašem protivnikom kralja Matijaša Korvina.
Tu ćemo imati poznate ljude, koji se bore protiv tih nakana kao što je mjesni župnik vlč. Pero Jurčević, pa Ivan Mance, koji je otkrio nanovič za znanost Kosinj, kao mjesto glagoljske štamparije, ali i vrsni poznavatelj glagoljice i čovjek, koji želi prodrijeti u prapočetke tog starog pisma Tomislav Beronić. U svojoj najnovijoj knjizi Glagoljica prije Ćirila i Metoda upravo problematizira tu temu.
Govorit ćemo o pismu, ali isto o vjeri, koja je bila suštisksi povezana s njim. Glagoljaši s Pašmana dolazeći u Senj i dalje u Prag ponijeli sa sobom taj duh, to znanje, to razmišljanje i život. Izvršili su nevjerojatan utjecaj na daljnji tok povijesti u Europi. O tom se ne govori, no progovoreno je u knjizi Tamo gdje se skupljaju orlovi dvojice autora Domagoja Nikolića i Vinka Klarića.
Isto ćemo spomenuti i važnost jezika pa i same Like. Prikazat ćemo svoje izložbe i neke interesantnosti.
Nakon toga ćemo otići do marijanskog svetišta Krasno na Velebitu.
Tu ćemo prespavati i drugi dan se ponovo spustiti u Liku da bi nastavili do Medvedgrada iznad Zagreba. Neznamo kada je konj posljednji put bio gore, no mi ćemo otići te subote da se pokažemo i rečemo par riječi o Janusu Panonijusu, o Ivani Vitezu od Sredne, o zagrebačkom meridijanu i o Kroidima, koji nas prate kroz cijelo putovanje. Oltar Domovine nas čeka!
Poslije toga u popodnevnim satima ćemo krenuti put Zrina, na povijesno mjesto, no prije ćemo spomenuti, da su Zrinski i tu imali svoje rudokope.
I tu je došlo do male promjene jer se doznalo da M.P. Thompson u Zagrebu na Hipodromu održava povijesni koncert na kojem naravno želi biti veći dio ekipe. Ali s obzirom da je subota ionako neuralgična u Zagrebu zbog turista, koji se slijevaju sa svih strana na more i obrnuto mi moramo već u petak predvečer u noć biti blizu Medvedgrada i sa ove strane Save. Tako da moramo mijenjati svoj plan da spavamo u Krasnom na Velebitu, gdje smo to već dogovorili. Tu ćemo tražiti pomoć kod naših dugogodišnjih prijatelja iz Gračana, jer Koljnofsko hrvatsko društvo i Podgorac već surađuju od davne 1982. godine.
U Zrinu nas čeka Branka Ćubelić povratnica iz Australije, koja polako oživljava taj kraj. Drugi dan nedjelju smo uključeni u festival Lavande i proći ćemo na utvrdu sa konjima i kolima isto i do crkve sv. Marije Magdalene.
Popodne nas čeka Konjšćina i Kontese pa i vitezovi da se u zelenilu Zagorja družimo i pričamo jedni drugima priče uz našu himnu i plesove. Miješati će se tri nariječja, tri jezika, kako je to bilo u vrijeme Zrinskih.
U ponedjeljak put nas vodi do dvorca Zrinskih u Čakovcu gdje ćemo se prisjetiti na ovu uglednu velikašku obitelj i posebno na Katarinu Zrinsku rođenu Frankopan, koja je rođena prije 400 godina u Bosiljevu.
Tragična priča u njezinom životu će se pak odigrati blizu nas u Bečkom Novom Mjestu .Tako da nam je priča o Nepročitanom pismu M.P. Thompsona itekako bliska i razumljiva.
Nakon glavnog grada Međimurja kroz grad rudara Mursko Središće dolazimo u Sloveniju, gdje ćemo kratko pozdraviti svoje prijatelje u Lendavi. Samo par kilometara dalje već smo u Mađarskoj i na kako i do sada vozimo se skoro istom rutom, kako je nekada peljala Jantarska cesta s Baltika na Jadran.
Čekaju nas malo hrvatsko selo u kojem još nismo bili: Hrvatske Šice.
Ovdje ćemo uz riječicu Pinku u Pinčevoj dragi čitat pjesme Timeje Horvat malo zaplesati i zasvirati, da se i mlađe generacije prisjete i spominju na te dane, kada će biti stari ljudi povidajuć priče svojim nukićom o jednoj grupi Hrvatov ka jih je pohodila 2025. ljeta u jednoj vrućnoj ljetnoj noći.
Utorak nas čeka presenećenje, aš ćemo pohoditi dva dvorce, kaštela, jednog na ugarskoj a drugog na esterajskoj strani. Oba dva se vežu s pričom za naš Koljnof, pa ćemo im to tote i lipo povidati.
Nekate zabiti sada smo već u Koljnofu na našem poznatom meridijanu 16 38. Na ovom je meridijanu se čuda toga događa i dogodilo, pa je recimo na njemu rođen Veliki um Rudolf Steiner u Međumurju u Donjem kKaljevcu, ali i Ljubo Stipišić Delmata, otac moderne klapske pjesme u Dalmaciji u mjestu Vrbanj, gdje će se 500 ljet prije naroditi Matija Ivani poznati pulanin, ki je podignuo bunu na tom otoku protiv plemića.
Na spominak na te događaje se još i dan danas na veliki četvrtak održava noćni kružni križni put Put Križa kroz 6 sel unutrašnjosti Hvara ( Jelsa, Pitve, Vrisnik Svirče, Vrbanj, Vrboska)
Otok Hvar je bio poznat kao mjesto, kade se isto dugo čuvala tradicija naše teško prešućene narodne crikve, posebno u unutrašnjosti. Taj socijalni, kulturološki, vjerski i duhovni moment je vrlo fino i emotivno nam prikazao upravo Ljubo u svojoj pjesmi Dalmatino povišću pritrujena.
Da se mi vratimo na dva kaštela iliti dvorca. Jedan je u Cenki a drugi u Križu, denas se ova sela zovu Nagycenk i Deutschkreutz. Ča je ali bitno da su oba imena križ, aš je i Cenk-Tsenk ako se napiše na krug i zna se da je u klinastom panonskom pismu rovašu slovo n slovo r onda ćemo imati Tserk, a obrnuto krest, a to je kereszt odnosno krst, tj. križ. Zač se ali ova dva pobratimljena sela zovu ovako?
Rješenje je u selu par kilometrov dalje u Horitschonu, koji je na ugarskom jeziku Harácsony, tj. Arácson, tj. u prijevodu na mriži. I zaistinu na groblju dotičnoga sela se križaju dvi velike energetske linije zemlje, a tote je kada koč stala crikva sv. Andrije, po komu je andrijin križ dobio ime.
Najlipši nekadašnji dvorac okružen vodom u našem kraju nadasdy-jev je. Poznat po tomu, da je Franjo Nadasdy jako upleten u naš loretanski marijanski kult u Koljnofu. No o tom za sve one, ki ćedu si zet lazno i bit s nami te dane, da se budemo skupa našli i jedan od drugoga učili.
Szécheny-jev dvorac u Cenki je pak poznat po svojoj poznatoj izložbi, a Ferenc Széchenyi se je s Julijanom Festetich poručio uprav va našoj koljnofskoj hodočasnoj crikvi 1777. ljeta. Ona je bila onda stoprv 5 ljet posvećena i to na Srpnicu tj. 02. julija.
U srijedu će nas put peljati u naš županijski centar Juru ( Győr) kade je u katedrali krvave suze točeća Marija ( slika iz Irske) koj se svake prve nedilje majuša miseca dojde pokloniti hrvatski narod šire okolice, a to su većinom gradišćanski Hrvati. Teritorij denašnje željezanske biškupije u Austriji (današnji Brurgenland) je do kraja I. Svitskoga boja bio dijel Jurske biškupije. Jursku biškupiju je utemeljio sv. Štefan i dugo je graničila s zagrebačkom biškupijom.
Jura je interesantna iz više aspektov i mi ćemo prilikom našeg susreta čuda i i ispričati uz pomoć novoutemeljene hrvatske narodnosne samouprave, čiji predsjednik Viktor je najmlađi predsjednik od svih hrvatskih samoupravov u cijeloj državi.
Zbog interesantnosti ovde u muzeju sakralnih umjetnin biškupije se čuva jedna vrlo vrijedna slika, ka oslikava sve važne aktere političkoga i vjerskoga žitka uprav par ljet prije no ča su u Bečkom Novom Mjestu, u Beču, Požunu i Grazu ubijeni glavni akteri organiziranog otpora velmoža Ugarske protiv apsolutističkih pokušajev kralja Leopolda I.
Četvrtak je rezeviran za Šopron. Poznati grad, ki još jedini leži upravo na Jantarskoj ciesti. Uz čuda interesantnosti bi samo napomenul, da se je ovde po prvi put pokazao na Saboru kot no saborski zastupnik Pavao Ritter Vitezović. Ophod kroz grad je posebna prilika i ovoga puta kanimo načinjiti i veliko kolo i skupa tancat s običnim narodom. Ufamo se da će nam krotati.
More bit ćete si mislit da ovo putovanje nij ni tako naporno, no morate znat da ćemo uz putovanja imati još razne programe i zanimacije pa će i onim najizdžljivijim biti do kraja dosta naporno, ali će se isplatiti, aš će čuda novoga viditi, čuti i oćutiti.
Petak je dan za Koljnof. Uz to da ćemo se upoznati sa lijepom geometrijom sela, ku am je pred par ljet darovao Srđan Nogić kot no dar i mi postali svjesni važnosti poznavanja okolice i gizdaviji na svoje selo. Bit će biciklanja po okolici, kušanja vina i sađa i kulinarskih delicija, ke će si sudioniki sami morati pripremiti.
Povorka kroz selo i doček na Glavnom trgu je jako dirljivo i ka suza nam se vsenek najde va očima. Tako je to kad si doma i kad te tvoji dočekadu, pa znaš da već čuda njih fali ke smo zgubili va poslidnji 12 leti.
Subota je tradicionalno dan za Bratislavu, ki varoš samo Ugri i Hrvati zovu: Požun.
Ovde se je pred 12 let upravo kot odgovor na našu inicijativu Po staza naših starih organizirao po prvi put festival Dobro nam došli. Radoslav Janković je s svojimi pomagači svaki put bio uzoran domaćin, a mi smo pokusili biti dobri gosti, ki znadu inspirirati i druge sudionke, ki su iz već držav.
Nedilja će biti rezevirana za jedan manji gradić Hlohovec istočno od Trnave.
Hlohovec je poznat po franjevačkom samostanu kojeg je utemeljio ugarski velikaš, mačvanski ban, vojvoda sedmogradske i kralj Bosne Nikola Iločki i kada su našli stare glagoljske knjige odnosno listove.
Kroz cijelo putovanje putuju s nama velika Glagoljska slova na platnu, ke nam je oslikao slikar i prijatelj iz Našica Srećko Perković. Isto tako i umjetnička djela drvorezbara Ferenca Taschnera iz našega sela.
